Petak, Februar 25, 2011

-2-

Kao prvi osmeh na tvom licu.Kao tvoja ruka na mom penisu.Kao moja na tvojoj sisi.Kao prva kesa na vetru.Kao prvi ugriz pčele.Kao prvo vađenje krajnika.

Kao prvo ubistvo zombija...

Sećam se tog prvog kao što se sećam gore pomenutih prvih stvari.

:::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::

Kad sam prestao da se smejem i on je prestao.Samo se zaustavio naglo, kao da se sve vreme pretvarao.
Sat na zidu je kucao - tika, jebeno, taka.

„Ti ćeš mene da zajebavaš, pizda ti materina!!!“ zagrmelo je sobicom, a iako sam se nalazio koji metar od njega uspeo je da me popljuje ostacima poslednjeg obroka.
Sa gađenjem sam obrisao lice, zapitavši se šta on sada jede, ali nisam imao puno  vremena za to, jer se ponovo ustremio ka meni.Skupio sam se na kraju kreveta i ličio na šarana u ribarnici koji čeka mrežicu.

Sa leve strane mi se nalazio prozor, a malo dalje sa desne spasonosna vrata.Nije bilo nikakve šanse da dođem do njih da me on ne ščepa, pa sam se zagledao u prozor.E jebiga,pomislio sam, jer sam se nalazio na petom spratu. U svakom slučaju ako me ugrize to mi ne gine.Skok sa petog sprata.

Opasno se približavao, sad je već kolenom kročio na krevet.Osmotrio sam oko sebe.Na noćnom stočiću se nalazio budilnik.Licem mi je prošao blagi osmeh.Nije to bio običan budilnik.To je bio onaj stari budilnik koji mi je poklonio moj deda Pera, bog da mu dušu prosti.Ode on ranije.Pre ovog Zombilenda.Sva sreća, pa ne može sada da vidi ovog njegovog glupavog sina, koji se pretvori u zombija i vreba njegovog omiljenog unuka.E da si mi sada tu moj deda Pero, pomislih, lako bi ja.

Tatomir nije video kad sam se dočepao budilnika.Bio je toliko zaokupljen mojom golom nogicom, sa pet prelepih prstića.

Sat na zidu je kucao – tika, jebeno, taka, kada je skočio na mene.

Bio sam precizan.Hitac direkt u čelo.Stari budilnik deda Pere oborio bi i vola, a kamoli nekog zombija.

Samo se srušio kao mostarski most.Sve tri strane žalile su za tim mostom.

Ja nisam žalio za mojim Tatomirom.

Barem ne za zombi Tatomirom.

 

(i’ll be back soon....)

Dodaj komentar

Dodaj komentar





Zapamti me