-7- Rambo, da sad možeš da vidiš pravog Ramba
Tika, jebeno taka...Tika, jebeno taka...Tika, jebeno taka...
Pre nego što ću utonuti u san bez snova.Ne znam ni koliko sam spavao.Ne dugo, ali i to je bilo dovoljno.Ukrasti par sati sna u ovim okolnostima je bio pravi uspeh.Štaviše, sunce je već duboko zašlo u drugu polovinu jutra.
Buuummm – čula se neka jaka detonacija u blizini i prepala me skroz.Stakla na prozorima kuhinje zadrhtala su, ali su ostala na mestu.Ustao sam dok su mi kolena drhtala i prišao prozoru.Kroz zatvoreni prozor video se crni dim na sto metara od zgrade u kojoj sam se nalazio.Nažalost dopirao je sa suprotne strane zgrade.Bilo je očigledno da se eksplozija dogodila u jednom prizemnom stanu.Ali šta se tu zaista dešavalo, to sam mogao samo da nagađam.Potajno sam se nadao da je još neko ljudsko biće krenulo u krvoločni rat sa zombijima.
„Do poslednjeg zombija !!!!“ drao sam se kroz širom otvoreni prozor, samo u mašti.Jebiga, nisam bio toliko glup, da igram tako neoprezno, pa da umrem već na početku Zombilenda.Hahaha, prevario sam vas.
Kvaka na vratima ponovo je škljocnula.Zatvorio sam oči i napravio mrzovoljnu facu.
„E sad ću vam jebati mater zombijsku“ promrljao sam sebi u bradu i krenuo ka skrivenom Tatomirovom pištolju.Ne razumem te roditelje koji drže vatreno oružje na dohvat ruke svoje dece.Jebeš mi sve, stvarno mi nisu jasni.Ma koliko skrivali najmanji pištolj, deca će ga uvek pronaći.A onda će misliti da je igračka.Pa će pritisnuti nezakočen okidač.I jebeno BUUM će odzvoniti drugom detetu pravo u glavu.BUUM i nestaće osmeh na licu deteta koje je pritisnulo okidač.BUUM i ožiljak na duši za ceo život.Jebeš mi sve, stvarno mi nisu jasni pojedini roditelji, kao što je bio moj Tatomir.
Ali sad će mi dobro doći.Poluautomatski pištolj CZ-99 sa petnaest metaka biće dovoljan za početak, dok ne priđem nekoj oružarnici.
Nalazio se u rupi u parketu, za koju smo znali i ja i sestra.Kroz ključaonicu smo ga posmatrali kako ga rastavlja i sklapa.Upijali bi svaki pokret njegovih dugačkih prstiju, a kad bi ostali sami, ponavljali bismo isti postupak sa velikim oprezom.Kada smo krenuli u peti razred osnovne škole znali smo svaki deo tog pištolja napamet.Nismo probavali, ali garantujem da bi znali vezanih očiju da ga rastavimo i sastavimo.
Otkočio sam ga i zadenuo za kaiš na pantalonama.Poneo sam još par noževa sa sobom, zadenuvši ih zajedno sa futrolom u nogavice.Ličio sam pomalo na Ramba, koji se upravo spremao da započne svoj lov.
„E Rambo, Rambo, da sad možeš da vidiš pravog Ramba“ rekao sam i crkao od prigušenog smeha…
(i'll be back soon)