-9- Sprat je bezbedan
Smislio sam savršenu taktiku, dok sam oprezno koračao poluosvetljenim hodnikom, trudeći se da izbegnem razne konzerve i stare novine rasute po podu.Plan je bio da čistim i obezbeđujem jedan sprat po danu.
Na tom petom spratu imao sam još tri stana, pre nego što doguram neke teške stvari u delu stepenica i tako blokiram pristup spratu.Naravno, ujutru bi morao sve to da sklanjam.U nedostatku boljeg rešenja, ovo će i te kako poslužiti.
Sijalica je treperila i svakog časa pretila da se ugasi.U svom stanu nisam imao nikakvu baterijsku lampu, tako da je to bilo nešto što ću zasigurno potražiti u nekom tuđem stanu.Pištolj mi je postao težak u ruci, koja je usled težine već počela da podrhtava, tako da sam je za trenutak spustio.
I baš u tom trenutku, sa stepeništa se nečujno pojavio zombi.
Prvi me je spazio.
Dok sam se ja fokusirao na ulazak u stan komšije Milutina, koji se nalazio sa desne strane, on se već dao u trk za mnom.
Moje zaprepašćenje, pomešano sa užasom, zajedno sa mojom drhtavom rukom, skrenulo je prvi hitac, koji je završio metar iznad njega.Dok je urlao i približavao se, drugi hitac ga je pogodio u predelu ramena.Malo ga je usporio, ali stigao je još da stavi zdravu ruku na mene i taman kad se spremio da me ugrize, došao je treći hitac.
„Aaaaaaa“ drao sam se od užasa, dok je pao preko mene.U totalnom ludilu povukao sam i četvrti hitac, koji ga je umirio.
Sa gađenjem sam ga odgurao sa sebe, dok mi je celo telo podrhtavalo gore od zemljotresa na Haitiju.
Odgurivao sam se nogama, sve dok mi leđa nisu dotakla zid.Skrenuo sam pravac pištolja ka stepeništu, ali niko se nije pojavio.
Ma koliko bio uplašen pribrao sam se kad sam shvatio da hodnik nije bezbedno rešenje.
Komšijski stan bio je zaključan, pa sam nogom provalio u njega.Ko me prati, već zna kako mi je udaralo srce, da se ne ponavljam.Očekivao sam ponovo neki vrišteći zvuk, koji je ovog puta izostao.Na brzinu sam proverio svaku prostoriju stana.Bio je prazan.Kasnije ću detaljnije ispitati šta mi može poslužiti u daljoj borbi u Zombilendu, pa sam se ubrzo zaputio ka ostala dva komšijska stana.
Sledeći je bio otključan.Em nije bilo zombija, em nije bilo ni jednog jedinog komada nameštaja.Kao da je stan bio spreman za prodaju, koja se više nikada neće ni dogoditi.
Četvrti stan sam ponovo morao da razvaljujem, ali na svu sreću nije bilo ni glasa od zombija.
Gde su nestali svi ljudi?
Zar je moguće da su se svi pretvorili u ružne zombije?
Taj četvrti stan je bio najbliži stepeništu, pa sam iskoristio priliku da nabacam neke teške stvari i tako osiguram sprat...
(i`ll be back soon)