-8- Ti si tu negde. Izdrži. Dolazim po tebe. Jesi li spremna?
Kvaka na vratima je ovog puta neprekidno škljocala.Ok.Bio sam spreman.Odgurao sam težak orman sa vrata i provirio kroz špijunku.
Jebote, zamalo nisam oslepeo od ružnoće ovog zombija.Možda me je njegova blizina zaprepastila.Bio je to poprilično debeo zombi kome je falio jedan obraz, bukvalno.Zubi su mu štrčali na toj strani, a nije bilo ničega da ih sakrije iako su mu usta bila zatvorena.Pokušavao je jadničak to verovatno, ali ništa nije mogao.
„Skratiću ti muke uskoro“ tiho sam prošaptao.Bilo mi ga je žao u neku ruku.
Podigao sam pištolj sa kaiša i još jednom proverio.Metak je bio u cevi.Moj plan je bio jedan hitac kroz zatvorena vrata, po mogućstvu pravo u glavu.To će biti najsigurniji potez.Oprezan, ali jebitačan.
Kucnuo sam vrhom pištolja po vratima, čisto da ga malo umirim, jer se previše mrdao.Ne znam šta je to sa svim zombijima, previše su živahni, pa skakuću kao zatvorena ptičica u kavezu.
Kako sam načinio taj potez, tako se umirio kao jelen u šumi i malo nakrivio glavu u stranu.
„Hej zombi !!“ dozvao sam ga kroz zatvorena vrata.
Tad je ukapirao odakle se čuje zvuk.Krenuo je i on da viri kroz špijunku.Ali samo što je prislonio oko na nju, povukao sam okidač.BUUM.
Osmotrio sam kroz malenu rupu u vratima.Nije više bilo špijunke, pa tako nisam mogao da vidim ni zombija.
„Jedan glup potez“ pomislio sam, trebao sam pucati malo ispod, ali šta je tu je.Sačekao sam koji trenutak, ne bi li se možda pojavio još koji zombi.Prošlo je pet minuta, ali nije bilo nikog.
Što laganije sam otključavao vrata, ali ono škljoc nisam mogao izbeći.Srce mi je ponovo kucalo tika, jebeno, taka, kad sam se uhvatio za kvaku.Levom rukom sam otvarao vrata, dok mi je u desnoj bio pištolj.Učinio sam nagli trzaj vratima i ugrizao se za usnu.Na moju sreću zombi je ležao mrtav na podu hodnika, naslonjen na levu stranu zida.Sada je bio još ružniji sa još jednom rupom na licu u blizini nosa.
Ono što je bilo najbitnije bilo je da je to još jedan zombi manje u Zombilendu.
Uspešno sam započeo rat, ali ne mogu sam da ga završim.Nadao sam se da ću uskoro sresti nekoga, ko će mi se pridružiti.Šetnja kroz Zombilend zna da bude usamljena kad si sam.
Zombilendom su se čuli razni hici i eksplozije, doduše retko, ali su se ipak čuli, što me je izuzetno tešilo.
„Ti si tu negde.Izdrži.Dolazim po tebe.Jesi li spremna?“ maštao je o skorašnjem susretu, tiho izgovarajući reči, dok je čvrsto držao prst na obaraču u poluosvetljenom hodniku...
(i`ll be back soon)